Osijek 2009

Danas je divan dan. Zasad se sve lijepo poslagalo. Stigle naočale (dioptrija lagano raste svake godine), pa sad maltene vidim kroz zidove! Dobih novu karticu, i na računu se ima čak i para (wuhu). Pronašla sam par sitnica u Land of Magic-u koje ću vjerojatno kupiti jednoj very special osobi kojoj je danas rođendan :)
I ima još jedna lijepa stvar; kako sam bauljala u gradu od 8 ujutro (a svaka trgovina, tako i optike, radi od 9, zašto ne), odoh malo prožvrljat po piji. I šta moje oči ugledahu, nego čiku koji prodaje stripove i knjige. Prvo na što naletjeh su naravno bili Dylan Dogovi, ali pošto sam imala sve brojeve koje je čiko nudio (duh), bacih pogled na hrpu starih Futura.
I tako, listam ja među hrpom izdanja iz tkoznakada, tražim zanimljive autore, kad odjednom:
"ZAGREB 2014, zbirka hrvatskog SF-a", uredio Darko Macan.
U strahu upitah koliko dođe (usput izračunavajući koja je najveća svota novaca koju mogu dat za nju a da još imam s čime platit kartu za kući), kad čiko kaže čarobnu riječ:
"petnajst kuna, al dam ti za deset, ak ćeš kupit i koju futuru"
Za Futuru se novaca više imalo nije, ali sam ipak bila mnogo srećna, što sam zbirku dobila za sitne novce.
Sama knjiga izgleda kao da je putovala po nekoj pustinji, onda su ju malo glodali, vjerojatno stali na nju i na kraju bacili na dno neke kutije. Inače, nije toliko strašno. Sjećam se starih Dylan Dogova koje sam nabavljala po antikvarijatima ili na ulici, pa su se maltene raspadali, morah zalijepit selotepom.
Inače obožavam kupovati knjige na pijaci ili u antikvarijatima. Tako sam, recimo, pribavila Asimovu "Foundation" seriju za nekih stotinjak kuna, na mađarskom :P Isti slučaj s knjigama Stanislawa Lema, koje u mađarskoj nabavljam za 15-20 kuna.
Neusporediv je osjećaj kopati po kutijama na pijaci, ili stajati na ljestvama u antikvarijatu kako bi pronašli nešto zanimljivo. U usporedbi s time, fancy mancy trgovina poput Algortima, ili još fancyje internet trgovine su nule. Ako kupim staro, nije mi žao nosat tjednima u torbi, nije mi žao šarat po njoj (da mama, šaram i pišem po knjigama, jer papir služi za pisanje, i ako ima neka prazna stranica, zašto ne? štedimo papir, sve je to ekološki :P ) ili je ponijet na kupanje pa ju smočit cijelu, jer znam da će taj stari papir nadživjet vjerojatno čak i mene.
A ova nova izdanja, bez veze, recimo; englesko izdanje Asimovovih novela, novo kupljeno, raspalo se u toj mjeri, da sam se opet morala latit selotepa, a još ju nisam ni dopola pročitala.
Vi izdavači ne shvaćate kako je teško opstati u ovom kapitalističkom svijetu, gdje se sve vrti oko novca; i ne možete zamisliti sreću kada pronađete nešto što ste još davno htjeli kupiti, a niste imali dovoljno za to, a onda to isto nađete negdje za 10-15 kuna.
Kenjam. Nemojte me uzimati za ozbiljno.
No, istina je, ne sjećam se da sam ikad dala više od 100 za jednu knjigu. Makar danima stajala u Algoritmu i slinila nad Sandmanom, Watchmenom ili nečim drugim, nema teoretske šanse da bi to ikad kupila. Hvala bogu na knjižnici. Knjižnica spašava.

Sad sam se zapravo upustila u financijske raspre, ali ovaj post prvotno nije trebao biti o tome. Prostite zbog ovoga mojoj materijalističkoj prirodi.

Negdje pri početku posta sam spomenula dotičnu zbirku, ZAGREB 2014 i moju sreću pribavkom. Postoji jedna stavka u cijeloj priči koju je bitno napomenuti; da nisam vidjela ime Darko Macan ispisano negdje unutar, ili da nisam imala predznanje o tome da je uređivao/uređuje takve zbirke, vjerojatno ju ne bi kupila. Loše. To znači da HR SF vežem isključivo za jedno ime, koje u mojim očima otprilike znači brend, njegovo ime je kao pečat "o.k.", prolaz, putovnica.

Prvo me zaintrigiralo, što bi naši dragi purgeri (centralisti jedni) imali za reći za zbivanja koja bi se trebala desiti za otprilike 4 godine. Bilo bi lijepo dočepati se zbirke 2004.
Oh da, i pošto sam pročitala uvodnik, sa zadovoljstvom sam upisala ime, godinu i mjesto nabavke: 2009. OSIJEK. Hah!
Žalosno, što recimo Osijek nema takvu neku zbirku, ali eto, od Gaie ni traga ni glasa. Čak ni ne znam da li su izdali onu zbirku s baranjskim hororom (ako se dobro sjećam), za koju je bio i neki natječaj.

Što se sadržaja tiče, zasad sam pročitala dvije i po novele, i po svemu sudeći neće upasti u kategoriju "zašto ne čitati", iako mi je novela Žarka Milenića pomalo isfurana i stoput prožvakana, ona od Zorana Pongrašića relativno diže razinu, dok se ova koju sad čitam, od Saše Škerle, tek počinje zahuktavati.
Ostatak ću vjerojatno ostaviti za Budimpeštu; imam sat vremena puta od doma do faksa, bit će vremena za čitanje po busevima. :P