model: KreshoSkoro uspjeli projekt "Meet the Snobs". Prava ideja je bila da u jedan okvir utrpam dvije slike, jedna gdje je "snob" u svom "prirodnom" stanju, a drugu gdje pozvizne.
Projekt je u tome "skoro uspio" što se originalna ideja nije realizirala, ali sam umjesto poslikala hrpu drugačijih slika, koje su se čak ispostavile prihvatljivim za širu publiku.
S jedne strane, smatram žalosnim da NIKAKO nisam u stanju realizirati ono što mi je zapravo u glavi, i obično su rezultati mojih pothvata miljama daleko od onoga što sam ja prvotno zamislila. Vjerujem da problem leži negdje između mojih sposobnosti i mojih zamisli.
S druge pak strane, mogu reći da sam vrlo srećna, što sam uspjela stvoriti barem nekoliko slika koje se mogu "prodati" široj publici i za koje i sama mogu reći "ajd, valja".
Jedno vrijeme sam razmišljala, da je možda problem u komunikaciji, tj., imam nekakvu ideju koja je donekle razrađena, ali ju ne mogu prenijeti modelu, ili ju ne mogu prenijeti na željeni način pa bude krivo shvaćena.
model: Dunja
No neka, tješim se ja, da će se jednoga dana roditi nešto savršeno, nenadmašivo. Katkad me straše vlastite misli, straši me to kako uvlačim ljude u svoje gluposti, varajući i sebe i njih i sve koji su u doticaju samnom. I na kraju?
Ima čak i ljudi koji vjeruju u mene, koji me ohrabruju. Neke od slika su mi čak i pohvaljene. Ali ne, nije dovoljno. Nije savršeno.
Viđam tuđe slike i ne shvaćam kako njima uspijeva, što oni imaju a ja ne?
Čitam tuđa djela i ne shvaćam kako njima uspijeva, što oni imaju a ja ne?
model: Dunja
Možda je problem u tome što previše toga želim odjednom, osjetim početni "šut" i onda sam na sedmom nebu. No kad prođe nešto vremena, droga splasne i sve postaje tek posao. Ili jer nemam odmah tamo nekoga pri ruci da mi pozira ili jer nemam gdje početi pisati.
Izgovori, izgovori.
Nema komentara:
Objavi komentar