nedjelja, 27. rujna 2009.

Viša sila

hah!
zanimljivo jeste, kako moji radovi rađaju plodove ovih dana, a prije to nisu bili u stanju napraviti:

Pozdrav!

Ovaj mail šaljem svima koji ste slali svoje literarne radove na natječaj za novi broj fanzina Eridan.

Iznimno mi je drago da je pristiglo toliko kvalitetnih priča (i jedna pjesma). Žao mi je ali kao i uvijek ne možemo objaviti sve. Ipak, autori onih priča koje nisu ušle i više su nego dobrodošli da pošalju nešto drugo za slijedeći broj. Dakle, od 27 priča 20 različitih autora, u ovaj broj Eridana uvrstili smo slijedeće:

Ed Barol – Trag prašine

Ed Barol – Vrata

Danijel Bogdanović – NO - NAME GAME

Tamara Crnko – Viktor

Ivana D. Horvatinčić – Prijateljice

Ivana D. Horvatinčić – Stvaralačka kriza

Adnadin Jašarević - Društvo tragača

Antonija Mežnarić – Metamorfoza

Valentina Mišković – Dirty Old Town

Marija Serdar - Stvoreni za uspjeh

Juraj Šabić – Strijela u svemiru

Dajana Šalinović - Elektronička duša

Zita Varga - Viša sila

Aleksandar Žiljak – Lađa

Milenko Županović - Brodski dnevnik

Željela bih se ispričati zbog dužeg nejavljanja i zahvaliti svima koji ste slali svoja djela. Svi ste pozvani na ovogodišnji Rikon, koji će se održati u Rijeci od 9. do 11. listopada ove godine, gdje će biti predstavljen i Eridan. Više detalja o Rikonu možete naći na stranicama udruge 3.zmaj (www.3zmaj.hr

), gdje će uskoro biti dostupan i osmi broj Eridana.

Ugodan dan,

Irena Hartmann

četvrtak, 24. rujna 2009.

Út az Út-ópia felé

hah!
kb egy hónappal ezelőtt még friss volt, mostanra már kisse állott, de csak nemrég fedeztem fel, hogy eme műveletlen művem megjelene vala itt:
http://www.solaria.hu/modules.php?name=Downloads&d_op=viewdownloaddetails&lid=861&ttitle=Varga+Zita%3A+%DAt+az+%DAt-%F3pia+fel%E9
"olvasd el most"-ra klikkelve, mindjá' le is szedi a cuccot kedves kis számítógépetekre

srijeda, 16. rujna 2009.

XX

Svake godine odlučim: neću obračati pažnju na životinje.
No svake godine, dobijem jednu na srebrnom pladnju, tako divnu, svježe glupavu, veličine omanje zgrade, kakvu jednostavno ne mogu zaobići ili ignorirati.
Da me ne shvatite krivo, šro razumijem pod životinjom: općenito ljude koji misle da nešto znaju, tj imaju nekakvu ideju o znanju, ali su zapravo u dubini duše idioti. Stvar ne mora biti očita, no zna se.
Životinje obično žive u čoporima, gdje gluplje (da da, ima čak i toga) budu iskorištavane sa strane bistrijih, lukavijih jedinki. Milina.
To je otprilike kao da gledate skupinu sekretarica koje sve žele popušiti šefu samo zato, da bi dobile višu plaću, ili možda više kave svako jutro?
Pojam "životinje" je dakle baziran na ljudskom čoporu, nek se prave životinje, pogotovo majmuni, ne uvrijede.
Zanimljivo je i evolucijski promatrati jedinke, kada su izvan čopora ili barem druge jedinke koja će ih služiti. Kompleksan psihološki i sociološki problem, nema što.

Kad smo već kod toga:

Felhívás rókaűzésre!

Kedves sportolni vágyó hallgatók és öreg diákok!

Ismét itt a nagyszerű alkalom, hogy próbára tegyétek kitartásotokat, hiszen 2009-ben újra megrendezésre kerül a Rókaűzők országos egyetemi- főiskolai váltófutóversenye.

Várjuk csapataitok jelentkezését a 2009. október második hétvégéjén (október 10-11.) tartandó eseményre.

További információk: http://rokauzok.hu

Mail s unutrašnje mreže faksa u kojem me pozivaju na lov na lisice.

Stvar shvaćam simbolički.

Da zborim koju i o svom izbivanju, pošto je sada tako lijep dan. Tj noć. Ali je prvi dan novog početka, barem se tako nadam.

Fakultet je počeo, tj stoji on već koju godinu, ali pošto ga sada pohađam JA, mora da je sada prvi puta počeo.

Preko ljeta sam već sasvim zaboravila kakav je divan osjećaj mađarska, ali i općenito administracija, i da se u određenim dijelovima, da ne kažem u večini ureda i mjesta gdje se bilo što mora srediti zapošljavaju ljudi do određenog kvocijenta inteligencije.
U takvim situacijama me jedino zanima, što je s onima koji su, takoreći, bistriji?
Odgovor je u bezimenosti, jer oni s malo mozga u glavi tek ironično nadgledavaju ovu cijelu pizdariju i ubiru lijepe plaće.

"Život u domu je super. Ljudi u domu su dragi."
Čovjek se zaprepasti koliko toga novoga može saznati.
Ili kako ljudi znaju biti uljudnu:
"Ako imate kakvih pitanja, slobodno dođite, pitajte, mi ćemo vam pomoći...."
Odgovori na postavljena pitanja, dva dana nakon gorenavedenog inputa:
"Zar si sjedila na ušima kada je bilo o tome?"
"Odi tu i tu, mi ti nemamo pojma."
"Neznamo ni mi, pogledaj na netu."
"Dođi kasnije"
"Mi se ne bavimo time."

Zaista divota.

Žalosno je jedino što je općeprihvaćeno da je sustav sranje. Svi znaju i svima je to u redu, jer se "ne može ništa". Ma jel.
Teoretski su svi ti ljudi, na neki način, tamo da bi MENI pomogli. Da bi, takoreći zajedno, došli do nekog rezultata. Teoretski, oni dobivaju plaću iz MOJIH novaca. Aha!
Znači plaćam pičkin dim.
Sjedi sine, nula iz logike.

Polako se svjetla gase, vrijeme je za spavanje, sutra je rano buđenje i kao poklon samoj sebi, za rođendan si darujem posjet u imigrantski ured. Zaista divota.