ponedjeljak, 26. travnja 2010.

red sea

srijeda, 21. travnja 2010.

I WANT INSPIRATION


Insomnia is a great thing, especially if you do not really want it but have to make it for yourself with about a liter coffee every day. Lovely indeed. I need time, I need peace to come to my senses again. As if I had forgotten everything, I'm feeling quite lost at the moment. I'd to study, write essays and bla...but somehow i don't care. It's kinda floating in a pseudo-dream. Kinda having headache all the time...and feeling dizzy. I want to go out somewhere, but can't because I'm feeling somehow strange...but probably I am feeling strange because I do not go out enough, somewhere, I don't know, into the woods, lakes, and rivers. Lovely. I want to swim, like i did this summer. But still, I'm to lazy even to find a place where I might.
Things are bad, and getting even worse. I can't think on any language particularly, they are somehow all mixed in my mind.
Annoyance all the time, and I'm starting to hate it.
I want to sleep and run somewhere far at the same time.
Some people do it. Some are rabbits like me.
Fearst thou the world outside?
Somehow

subota, 6. ožujka 2010.

Steady as the beating drum

Ljudi su odista fascinanta stvar. zaista. Koliko vrsta i podvrsta priroda samo može stvoriti. I koliko idiota i degena i govana. Zaista fascinantno. Bilo je vremena kada su me ljudi oduševljavali u svojoj raznolikosti i nekako sam ih smatrala zanimljivima jer sam vjerovala da su u biti svi ljudi dobri. HAHAHAHAHAHAHA. i tako. to se otad pomalo promijenilo i sad sam došla u fazu mizantropije kada gledam mane i tražim zloću u ljudima koje poznajem tek pet minuta. i imam osjećaj da se svijet pokvario, da su nekako svi oko mene idioti i da u nikome nema dobrote. jer su svi dvolična govna, baš kao ja. znači, ako smo svi govneta, međusobna interakcija je tek skup govana koji se međusobno podnose jer ne mogu na svjež zrak? i zato su svi tako jebeno živčani? i zato su svi tako jebeno zlobni i idioti?
gledam disney svijet. sve je savršeno, sve je puno pozitivne energije, dobro pobjeđuje. jedina mana tog svijeta je jedino to što nije stvaran. ergo, dobrota i pozitivna energija nisu stvarno. ergo, opet se vraćamo na teoriju s govnima.

What can you expect
From filthy little heathens?
Their whole disgusting race is like a curse
Their skin's a hellish red
They're only good when dead
They're vermin, as I said
And worse

They're savages! Savages!

Barely even human

Savages! Savages!

i svi naravno ratuju jedni protiv drugih bez nekih razloga samo da novac teče i da se nešto miće.
iskreno, već mi se neko vrijeme gadi ljudski rod. sve što je dosad napravljeno divno i krasno nekako pada u sjenu sadašnje gluposti i nesposobnosti.

i tako. shit happens. sometimes i wish i was a fish

srijeda, 28. listopada 2009.

satisfaction of inspiration or inspiration of satisfaction?

model: Krešo

Inspiracija je odista teška stvar, ako ju ne iskoristite, onda vas pritišće poput teška bremena, a ako vam jednostavno ishlapi, teško da ćete ju ikad više uloviti.
Trenutno se nalazim u nekoj vrsti pat-pozicije, nije da se žalim; idem na faks, stipendija je značajno porasla, imam prijatelje i dečka i jedino što me više manje muči je moja stalna hipohondrija i bolovi u leđima i glavi. No ima stvari koje me katkad ipak više muče od mojih kvazibolesti, a to je, da skoro pa godinu dana zanemarujem svoju "kreativnu stranu" (naravno, s pretpostavkom, da ona postoji). Jednostavno, imam osjećaj da skupa s glavoboljom u glavi ponovno imam neku vrstu zida, koja me priječi kako u efektivnom učenju, tako i u stvaranju bilo čega. Kao da sam sasvim otupjela, i u mislima mi se vrte tek trivijalne stvari. No, u isto vrijeme, imam osjećaj da me inspiracija na neki način pritišće, zasad tek podsvijesno, no očekujem trenutak kad će izbiti na površinu. Ideje koje mi se svako malo pojave u glavi da bi se sakrile iza neke druge koja je u tom trenu na neki način važnija, hitnija; a te iste ideje se nakon nekog vremena opet pojave, ganjaju me u snovima i vidim ih na uglovima ulica. Kontradiktno tome jeste, da ih ne mogu realizirati. Fotoaparat skuplja prašinu u ormaru, a tipkovnica dobiva tek domaće zadaće i žalopoljke. Izvlačim se na to da čekam da "stvar sazrije", da složim priču, koncept, ali na kraju ipak projurim i zaboravim i na priču i na koncept, s jednostavnim riješenjem "ja to ionako ne znam napraviti", jer ili nemam dovoljno vještina ili nemam dostupnih materijala i vremena. Mislim da se ova pojava popularno naziva lijenošću.
Jedino što mi sada preostaje je konačno složiti red u zbrci u glavi, možda me onda neće toliko boljeti i možda ću onda konačno smognuti vremena i snage da stvorim nešto dostojno onog što mi se stalno vrti u glavi.

ponedjeljak, 19. listopada 2009.

Visa sila

first time published and available for reading and spitting on it at: http://www.3zmaj.hr/eridan/
broj 8

btw, Post Scriptum takoder mozete citati na istoj stranici u sestom broju.

enjoy

ponedjeljak, 5. listopada 2009.

nyeremeny csak neked csak most

hah!
opet nešto što bi se moglo nazvati pozitivnim - osvojih kupon za knjige u vrijednosti od 60kn - 2000 ft. neki bi mogli reći da to i nije neka velika suma, ali za mene je to bila sreća i veselje kad sam saznala. dobiti toliko imaginarnih novaca za par dobrih odgovora.
zanimljivo jeste da, što god mi se dogodi "loše", nakon određenog vremena bude izbalansirano nečim "dobrim", to bi dakle htjela biti karma?
za sve imam po novijem neki "osjećaj", i sad me odnedavno prati osjećaj neizvjesnoti u vezi faksa. divota.
ako je vjerovati mojim instinktima, neće da bude dobro.
no neka.
mogu se i instinkti manipulirati.
valda.

nedjelja, 27. rujna 2009.

Viša sila

hah!
zanimljivo jeste, kako moji radovi rađaju plodove ovih dana, a prije to nisu bili u stanju napraviti:

Pozdrav!

Ovaj mail šaljem svima koji ste slali svoje literarne radove na natječaj za novi broj fanzina Eridan.

Iznimno mi je drago da je pristiglo toliko kvalitetnih priča (i jedna pjesma). Žao mi je ali kao i uvijek ne možemo objaviti sve. Ipak, autori onih priča koje nisu ušle i više su nego dobrodošli da pošalju nešto drugo za slijedeći broj. Dakle, od 27 priča 20 različitih autora, u ovaj broj Eridana uvrstili smo slijedeće:

Ed Barol – Trag prašine

Ed Barol – Vrata

Danijel Bogdanović – NO - NAME GAME

Tamara Crnko – Viktor

Ivana D. Horvatinčić – Prijateljice

Ivana D. Horvatinčić – Stvaralačka kriza

Adnadin Jašarević - Društvo tragača

Antonija Mežnarić – Metamorfoza

Valentina Mišković – Dirty Old Town

Marija Serdar - Stvoreni za uspjeh

Juraj Šabić – Strijela u svemiru

Dajana Šalinović - Elektronička duša

Zita Varga - Viša sila

Aleksandar Žiljak – Lađa

Milenko Županović - Brodski dnevnik

Željela bih se ispričati zbog dužeg nejavljanja i zahvaliti svima koji ste slali svoja djela. Svi ste pozvani na ovogodišnji Rikon, koji će se održati u Rijeci od 9. do 11. listopada ove godine, gdje će biti predstavljen i Eridan. Više detalja o Rikonu možete naći na stranicama udruge 3.zmaj (www.3zmaj.hr

), gdje će uskoro biti dostupan i osmi broj Eridana.

Ugodan dan,

Irena Hartmann

četvrtak, 24. rujna 2009.

Út az Út-ópia felé

hah!
kb egy hónappal ezelőtt még friss volt, mostanra már kisse állott, de csak nemrég fedeztem fel, hogy eme műveletlen művem megjelene vala itt:
http://www.solaria.hu/modules.php?name=Downloads&d_op=viewdownloaddetails&lid=861&ttitle=Varga+Zita%3A+%DAt+az+%DAt-%F3pia+fel%E9
"olvasd el most"-ra klikkelve, mindjá' le is szedi a cuccot kedves kis számítógépetekre

srijeda, 16. rujna 2009.

XX

Svake godine odlučim: neću obračati pažnju na životinje.
No svake godine, dobijem jednu na srebrnom pladnju, tako divnu, svježe glupavu, veličine omanje zgrade, kakvu jednostavno ne mogu zaobići ili ignorirati.
Da me ne shvatite krivo, šro razumijem pod životinjom: općenito ljude koji misle da nešto znaju, tj imaju nekakvu ideju o znanju, ali su zapravo u dubini duše idioti. Stvar ne mora biti očita, no zna se.
Životinje obično žive u čoporima, gdje gluplje (da da, ima čak i toga) budu iskorištavane sa strane bistrijih, lukavijih jedinki. Milina.
To je otprilike kao da gledate skupinu sekretarica koje sve žele popušiti šefu samo zato, da bi dobile višu plaću, ili možda više kave svako jutro?
Pojam "životinje" je dakle baziran na ljudskom čoporu, nek se prave životinje, pogotovo majmuni, ne uvrijede.
Zanimljivo je i evolucijski promatrati jedinke, kada su izvan čopora ili barem druge jedinke koja će ih služiti. Kompleksan psihološki i sociološki problem, nema što.

Kad smo već kod toga:

Felhívás rókaűzésre!

Kedves sportolni vágyó hallgatók és öreg diákok!

Ismét itt a nagyszerű alkalom, hogy próbára tegyétek kitartásotokat, hiszen 2009-ben újra megrendezésre kerül a Rókaűzők országos egyetemi- főiskolai váltófutóversenye.

Várjuk csapataitok jelentkezését a 2009. október második hétvégéjén (október 10-11.) tartandó eseményre.

További információk: http://rokauzok.hu

Mail s unutrašnje mreže faksa u kojem me pozivaju na lov na lisice.

Stvar shvaćam simbolički.

Da zborim koju i o svom izbivanju, pošto je sada tako lijep dan. Tj noć. Ali je prvi dan novog početka, barem se tako nadam.

Fakultet je počeo, tj stoji on već koju godinu, ali pošto ga sada pohađam JA, mora da je sada prvi puta počeo.

Preko ljeta sam već sasvim zaboravila kakav je divan osjećaj mađarska, ali i općenito administracija, i da se u određenim dijelovima, da ne kažem u večini ureda i mjesta gdje se bilo što mora srediti zapošljavaju ljudi do određenog kvocijenta inteligencije.
U takvim situacijama me jedino zanima, što je s onima koji su, takoreći, bistriji?
Odgovor je u bezimenosti, jer oni s malo mozga u glavi tek ironično nadgledavaju ovu cijelu pizdariju i ubiru lijepe plaće.

"Život u domu je super. Ljudi u domu su dragi."
Čovjek se zaprepasti koliko toga novoga može saznati.
Ili kako ljudi znaju biti uljudnu:
"Ako imate kakvih pitanja, slobodno dođite, pitajte, mi ćemo vam pomoći...."
Odgovori na postavljena pitanja, dva dana nakon gorenavedenog inputa:
"Zar si sjedila na ušima kada je bilo o tome?"
"Odi tu i tu, mi ti nemamo pojma."
"Neznamo ni mi, pogledaj na netu."
"Dođi kasnije"
"Mi se ne bavimo time."

Zaista divota.

Žalosno je jedino što je općeprihvaćeno da je sustav sranje. Svi znaju i svima je to u redu, jer se "ne može ništa". Ma jel.
Teoretski su svi ti ljudi, na neki način, tamo da bi MENI pomogli. Da bi, takoreći zajedno, došli do nekog rezultata. Teoretski, oni dobivaju plaću iz MOJIH novaca. Aha!
Znači plaćam pičkin dim.
Sjedi sine, nula iz logike.

Polako se svjetla gase, vrijeme je za spavanje, sutra je rano buđenje i kao poklon samoj sebi, za rođendan si darujem posjet u imigrantski ured. Zaista divota.